Stranac u velikom gradu ili Honey se ne vraća u rodni kraj
Polako, korak po korak, starac se šetao po gradu. Gledao je zgrade koje su vjekovima već stajale tu, razmišljao kakav bi sad bio njegov život da nije bilo rata.
Sigurno je jedno, on ne bi bio stranac u ovom gradu.
Njegovim venama još teče miris vinove loze koja je rasla ispred kamene porodične kuće. U jesen kad bi prvi grozd sazreo, sladak sok je privlačio pčele i tekli su med i mlijeko u staroj avliji.
Toplinu rodnog sunca kršne Dalmacije nije mogao zamijeniti kaput od fine vune u hladnom velegradu.
Veliki džepovi bili su prazni, sjeo je na drvenu klupu u parku, a prodavačica je umotavala vruće kestenje u papir kao nekada.
Da, nekada davno, sjedio je na istoj toj klupi kao student pun ideala i nade o svijetloj budućnosti.
Njegove nade i ideale uništili su rafali oružja. Kome je taj rat bio potreban?
Na prste sad može prebrojiti prijatelje u ovom gradu, jedan ili dva, a nekada ni broja im se nije znalo u starom kraju.
Sad je stara avlija pusta, ljudi su se raselili po svijetu u gradove od asfalta i betona, sela su ostala prazna. Pčele se ne vraćaju na ratna zgarišta, ne teče više med i mlijeko u rodnom kraju.
Kratke priče je u zbornicima objavila izdavačka kuća "Alma"
No comments:
Post a Comment